Kad sam se planirala razvesti, nikad nisam mislila da ću ikada reći stvari poput: "O ne, pogriješila sam i želim ga natrag". Ili reći prijateljima da žalim što sam se razvela od muža i da mi jako nedostaje. Bio je to težak brak, a kad sam napustila tu kuću, odahnula sam jer sam konačno zatvorila to strašno poglavlje svog života.

Ali stvari su se malo kasnije promijenile i ja sam prestala osjećajući se kao ja. Shvatila sam da je život doista mnogo ružičastiji s mojim mužem i počeo mi je neizmjerno nedostajati.

Podnijela sam zahtjev za razvod i sada žalim

Ovo je moja priča od samog početka. Prije nego što su mi u glavi počele kružiti misli 'želim natrag svog muža', bila sam uvjerena da želim biti sretno sama u životu. Tada je sve izgledalo tako jasno u mojoj glavi, ali život je imao druge planove za mene.

Vraćajući priču prije razvoda, kao i svakog drugog dana, zalupio je glavna vrata za sobom i otišao na posao, ali danas sam imala drugačije planove. Bilo mi ga je dosta, odnosno dosta smo jedno drugoga. Još jedan dan zajedno, i oboje ili barem jedno od nas potpuno bismo izgubili.

Bez daljnjeg odgađanja nazvao sam njegovu mamu da je obavijestim da sam završio s njezinim sinom i da odmah odlazim. Za sat vremena prijavio sam se u hotel u blizini naše kuće. Zatim sam nazvao roditelje i rekao im svoju odluku.

Ipreselio kući u kuću mojih roditelja u Portlandu, Oregon. Znao sam da život ovdje neće biti lak nakon što sam tako dugo živio u Seattleu. Bio je to uzdah olakšanja kada su me moje male nećakinje dočekale! Bilo mi je lijepo vratiti se u tu bučnu kuću.

Žao mi je što sam se razvela od muža

Moji roditelji, sestra i sestrična, bez iznimke, bili su tihi, bez pitanja. Oni su moji ljudi i znali su da imam svoje mišljenje. Ali pozivi moje teške svekrve nastavili su pljuštati gotovo svaki dan sve dok nije popustila ideji da se njezin sin razveo od svoje žene.

Prošla su dva mjeseca bez ikakvog razgovora između nas. Zajednički prijatelji su nas obavještavali jedno o drugome, ali nisam bila previše zainteresirana, a kamoli da sam pomislila: "Želim ga natrag". Tada se to činilo nemogućim.

Moj status, stanje uma, frizura i stil odijevanja su se promijenili, ali ono što se nije promijenilo je to da sam završila s njim.

Ostaviti muža bila je pogreška

Kada sam ga vidio na Facebooku kako sa svojom obitelji uživa na odmoru na Jamajci, iskoristio sam priliku i u njegovoj odsutnosti iz Seattlea, vratio se u našu staru kuću i pokupio sve svoje stvari. Dok sam okretao ključ svog bivšeg doma, na svoje iznenađenje, bio sam obamrl.

Gostinjska spavaća soba sada je bila njegova spavaća soba, glavna je bila zaključana i ništa nije bilo pomaknuto. Slojevi prašine posvuda govorili su o našem pohabanom i izlizanom odnosu. javaljda nam je personaliziranje novog doma trebalo oboma omogućiti novi početak.

Razvod je sada bio neizbježan. Podnio sam ga i očito je bilo obostrano. Razgovori putem e-pošte nisu se mogli izbjeći. Datum je bio određen za prvo ročište i veselio sam se slobodi.

Želim ga natrag

Stigao sam na sud na vrijeme i pozvan sam da prvi potpišem, ali nisam ga nigdje mogao vidjeti. Saznao sam da je stigao puno prije vremena i da je čekao vani. Osjetio sam olakšanje; je li to bila sreća dobiti slobodu ili ga vidjeti nakon četiri duga mjeseca? Dilema je razriješena kad sam shvatio da sam već potpisao zahtjev za razvod; da, to je bio moj dan, prvi korak ka mom oslobađanju od čovjeka kojeg sam mrzila.

Dok sam okrenula glavu, on je stajao tamo u svom omiljenom paru traperica i košulji koju je uvijek volio. Krajičkom oka vidio sam da je napravio svoj naškrabani potpis. I u tom trenutku sam odjednom briznula u plač. Ali zašto? Ovo je ono što sam čekao i dogodilo se. Dobivao sam svoju slobodu. Ali ja sam plakala poput malog djeteta nakon što je izgubila njezinu omiljenu igračku.

Uzeo me u naručje što je bliže mogao i promrmljao: ”Dušo, ti si moja ljubav i uvijek ćeš to ostati, ali ako ti moja prisutnost smeta, prihvatiti gubitak tebe kao svoju sudbinu.”

Želim ga natrag, ali sam zabrljala

Osjećala sam tople suze na svom golom vratu. Ubrzo me pustio i pogledao mesa svojim zaraznim osmijehom. Uvjeravao me da me više nikada neće gnjaviti niti mi stati na put. Ali znala sam da ga želim zauvijek natrag u svom životu. Znala sam da je napuštanje muža bila greška.

Moja tvrdoglavost se otopila, dok je moje srce, kao i uvijek, bilo njegovo. Šlag na torti bio je kada je, svojim uobičajenim muškim tonom, izlanuo: “U tvojoj odsutnosti postao sam mudriji, ali ne i inteligentniji, još se sjećam da si me naučio kako napisati moj prvi e-mail na fakultetu i svaki put kad sam tipkao jedan, nedostajao si mi, moj mentoru.” Od srca smo se nasmijali. Tada sam shvatila koliko ga jako želim natrag, ali sam zabrljala.